Zahvala za pomoć

Ona govori o gospodaru koji poziva sav svoj narod na svečanu večeru, ali u dvorcu nema vode. Te moli goste nek ponesu vodu na večeru, koliko tko može. Naravno neki su se naljutili što moraju nositi vodu, jer im je bilo teško nositi litru vode uz brdo, te ponesu malu bočicu, dok je nekima i to bilo teško, pa su je ponijeli u malim čašicama. Međutim neki su rekli: Pa čuj treba čovjeku pomoći ako nas već sve časti, red je da mu donesemo barem vode. Pa su nosili po dvije pune kante i vukuli ih uz brdo do dvorca. Te su sve izlijevali u jednu veliku bačvu ostavljajući kante sa strane i odlazili na večeru. Kad su se svi dobro najeli, naplesali, napili i napjevali, krenuli su doma. Odjednom  nastade žamor. Naime gospodar je svaku posudu napunio zlatom. Kako su samo kukali oni koji su donijeli čašicu, a kako su se veselili oni, koji su donijeli kante.

Kad sam završio gimnaziju, razmišljao sam kako i kamo dalje. Naravno želio sam ići na faks. Bojao sam se budućnosti ponekad sam i pustio suzu. Moja majka mi reče da će se naći nešto za mene, ali i dragi Bog uvijek ima neki plan. Upisao sam učiteljski fakultet u Slavonskom Brodu i uz vašu pomoć sve ide stvarno savršeno.

Zahvalan sam dragom Bogu na svemu. Želim da se svakom od vas jednog dana vrati ono što ste učinili za mene, a učinili ste stvarno jako puno.
Želja mi je ustrajati u svojim ciljevima te jednog dana isto tako nekom pomoći. Hvala Vam svima.

Neka je sretno i blagoslovljeno.