Povijest Zajednice

Hrvatska katolička Zajednica Gießen, na području biskupije Mainz, obuhvaća širok prostor pastoralnog djelovanja, a svoje sjedište od samog službenog početka ima u sveučilišnom gradu Gießenu. Grad je poznat po „Justus Liebig – Sveučilištu“, ali važi i kao značajno prometno i gospodarsko čvorište centralnog Hessena. Zbog velikog broja hrvatskog puka koji je naseljavao ove krajeve, biskupija Mainz je prepoznala potrebu pastorala na hrvatskom jeziku te osnivačkim dekretom biskupa Hermanna otvorila put stvaranju Zajednice.

Službeni datum osnutka Zajednice je 20. siječnja 1971. godine, iako  su prve korake napravili fra Tomislav Međugorac i fra Vitomir slugić franjevci provincije Bosne Sreberene. Naime, oni su za vrijeme svog studija u Frankfurtu tijekom semestralnih praznika dolazili i slavili bogoslužje sa hrvatskim vjernicima u Frankfurtu, Mainzu i Gießenu. Prvi službeni župnik i misionar bio je don Mato Mihić 1971. – 1972. godine, svećenik Đakovačke biskupije. Već 1972. godine zajednicu preuzimaju franjevci Provincije  „Presvetog Otkupitelja“ i vrše je više desetljeća. Drugi župnik bio je franjevac  fra Ambroz Budimir, a nakon njega su služili fra Josip Bebić, zatim fra Ivan Vidović, fra Vinko Marović, fra Milan Lapić, fra Tihomir Grgat koji je naslijedio fra Milana.  Sve do 1997. pastoralno su u Zajednici djelovali spomenuti franjevci provincije Presvetog Otkupitelja iz Splita. Fra Tihomira Grgata zamijenio je franjevac Provincije Bosne Srebrene  fra Marijan Petričević 1997. godine, koji je u Zajednici djelovao sve do 2021. godine. Od 01. 08. 2021. godine Zajednicu preuzima i trenutno vodi fra Ivan Jaković također član provincije Bosne Srebrene.

Još od sredine sedamdesetih u pastoralni rad su uključeni i pastoralni suradnici, a sredinom osamdesetih Zajednica osniva i ured tajništva, u kojem trenutno djeluje tajnica, gospođa Tina Karaula. Svi zajedno skrbe za katolike većinom pridošle iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske na području koje se proteže od Frankfurta, preko Gießena do Alsfelda te dalje jugoistočno do nadomak Fulde. Tome treba pridodati i područje Wetzlara, gdje su Hrvati i dalje duhovno vezani uz zajednicu u Gießenu.

Bogoslužja se slave nedjeljom i blagdanima u crkvama

• sv. Bonifacija – Gießen (svake nedjelje u 14:00 sati)
• sv. Ivana Nepomuka – Kloppenheim (svake nedjelje u 11:30 sati)
• crkva Naše Gospe – Nidda (svake druge i četvrte subote u 18:00 sati)
• sv. Bonifacija – Bad Nauheim (svake prve i treće subote u 18:15 sati)
• Krista Kralja – Alsfeld (svake prve nedjelje u mjesecu u 16:00 sati).

U svim mjestima održava se redovno i sakramentalna kateheza, a povezivanje vjernika iz ovih krajeva ostvaruje se kroz zajednička slavlja, susrete i hodočašća više puta u godini. Svake godine u svibnju/lipnju je misa na otvorenom na Zeltplatzu u Langgönsu. Jednom godišnje na Duhovski ponedjeljak vjernici sudjeluju na hrvatskome hodočašću u Marienthalu kod Rüdesheima, a u rujnu se unutar Zajednice organizira hodočašće u Maria Sternbach. Tu su i druga događanja i slavlja na kojima se zajednica povezuje i djeluje s ovdašnjim ili katolicima iz drugih zemalja.

Zajednica nudi ujedno i mjesto življenja hrvatske kulture, gdje se njeguju hrvatski jezik, plesovi i pjesme. Više od tri desetljeća zajednica izdaje i informativni list „Glas naše zajednice“, koji izlazi svaki mjesec u digitalnom izdanju. Prije ili nakon bogoslužja organiziraju se različite pastoralno-katehetske aktivnosti: molitveni i susreti sa zaručnicima, priprave za krštenje, prve pričeste i krizme, karitativne aktivnosti te razni drugi oblici pastoralnoga rada.

U rad je angažirano i župno vijeće, s aktualnim predsjednikom gospodinom Mariom Blaževićem, koje aktivno pomaže u organizaciji svih događanja te svojim angažmanom pomaže u „živosti“ zajednice.

Opširniju povijest, aktivnosti i aktere HKZ-a Gießen sabrao je i uredio trajni đakon i dugogodišnji pastoralni djelatnik misije đakon Mato Valjan u „Spomenici“, koja je izdana 2021, povodom pedesete obljetnice.

Cilj Zajednice je prije svega produbljivanje zajedništva i susretljivosti koju kao kršćani nasljeđujemo u obliku trajne zadaće, ali i prisustvo nade za sve one koji se susreću s teškoćama življenja i novih početaka. Ona je mjesto susreta, upoznavanja i razgovora na hrvatskome jeziku i duhu. Ne ostajući pritom „izolirana“ zajednica, nego aktivno se okrećući prema drugima – na jeziku općeljudskog zajedništva i međusobne upućenosti – kao zajednica kršćana koji se prepoznaju po Kristu.